Svatko tko se našao na ovome blogu i vraca se na njega s vremenom ce trebati procitati postove koji se nalaze na ovome linku

Ponovni početak! 4. puta

nedjelja, 02.12.2007.

I'm in love!?

Kako ovaj blog posjecuju meni neki dragi ljudovi iz moga grada nebih želio da nekakve stvari izadju na vidjelo!
Ali sam morao reci ono sto pise u naslovu;
I'M IN LOVE

E, a u koga to?

Jedan odgovor: ALIEN!
Nije to pravi Alien, ne onaj Scottov! Niti ikakav drugi tudjinac. Ona je ljudsko bice, itekako je ljudsko bice.
Zasto onda Alien? Pa vidiš, nešto na njoj ne odgovara. Ne meni, drugima! Drugi bi bili zgroženi nad objavom ovoga javno. Iskreno, toga se i bojim.
Ona zna... Zna još netko... Ali, ništa od toga. Zapravo nikada se nije niti izjasnila po tome pitanju!

I'm in love with an Alien!
I'm in love with her EYES!
Telling you with dissguise!
- 20:25 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 17.11.2007.

Želja... Snovi...

Kada bih mogao birati spol svoga djeteta olio bih da bude žensko. Iskreno nemam pojma zšto. Možda neki psiholog zna odgovor na ovo.?.
Nema mi ništa ljepše nego vidjeti slatke male curice kako se igraju. Onako nevine i pune ljubavi (ovisno koliko im se da).
No onda sam sebi postavim pitanje; Bih li ja mogao dati toliko ljubavi koliko sada želim i planiaram nekomu tko to toliko treba i zaslužuje!
Ovim pitanjem se osvrcem i na svoje djetinjstvo i radim nekakav mali rezime u svojoj glavi. Kakav sam bio i kakovi su prema meni bili.
Znam da ce moja kcer imati najbolju mogucu baku koju može zamisliti (s moje strane, jer sa mamine strane nebih znao, ni mamu još nisam upoznao). Baku kojoj se necu nimalo dvoumiti ostaviti ju. Baku koja ce ju znati što njoj treba.
Cesto se onda i uplasim. Pomislim; Što ako ja nebudnem znao? Ako ne zaslužujem to malo bice. Bice koje treba sve što mu se može dati. Bice koje treba ljubav. Bespovratnu ljubav. Bice koje svojim smješkom izmamljuje osmjeh na lica mnogih a ne samo moje? Što ako nesvjesno povrijedim to djete? Kako bih sebi mogao oprostiti. I onda sve moje želje i mašte padaju u vodu i povlace se pred strahom.
Želim biti najbolji moguci otac kojega ce moja curica imati. Vec sam izabrao dva imena koja bi trebala imati.
Laura; po mojoj maloj rodjakinji koja je izgleda najljpše dijete na svijetu (poslije N. ine starije sestre)
Amaris; Hebrejski: Dar od Boga, Poslana od Boga.
Naravno njena mama se treba s ovim složiti.

Evo i text, ova pjesma mi padne na pamet kad mislim na svoju Lauru/Amaris

Sinoc sam se dosta puta tjekom noci budio. To mi se dosta događa u zadnje vrijeme. I svaki puta kada bih nanovo zaspao sanjao sam nešt. Svi su ti snovi bili dosta jaki tjeko jutra i vožnje na posao. Ali s vremenom su oslabila sjecanja na to.
Zašto? Ma ne da mi se sada tražiti znanstvene teorije i potvrde što je san i zašto ga zaboravimo i zašto se nekih uopce niti ne sjecamo.
Samo sam se zamislio zašto. O nekima sam i razmišljao dok sam isao na posao.
Ali asda mi je u glavi ostao jedino onaj na kojega i nisam mislio. Inace snovi nemaju nikakve veze i ispreplicu se osobe koje se inace nebi mogle ispreplitati na mjestima koja su nepojmljiva.
Josipa i Mirna se vjencaju? Ja stojim sa Jurucom ispred crkve i cekam ih. On gleda u automobil koji dolazi iz daljine i govori; "Kako su lijepe".
Sada. Josipa i Mirna nisu homoseksualke i obe se udaju na istome mjestu isti dan. Jurica sigurno nije mladoženja! Inace u stvarnom zivotu su obe zapravo Juricine cure, sto bivše sto sadašnje.
Mjesto u kojemu se one udaju je zapravo selo u kojemu samja odrastao. Vodjinci, pokraj Vinkovaca. Ali crkva u kojoj su se udavale nije Vodjinacka. Neznam koja je to crkva.
Cudan san.

- 12:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.11.2007.


Eto. To je moj naslov.

Who is this child? What does she means to me?

Zapitate li se ikada vi to pitanje?
Toliko im puno treba dati. A toliko malo zapravo traže.
Pogled, zagrljaj, poljubac, razumjevanje, pomoc, sažaljenje, prijatelja... To je sve malo.
Možemo im dati puno više. Puno više i zaslužuju.
A što je sa onim koji imaju posebne potrebe. Poznajem ih dosta. Radim s njima (zapravo volontiram kada uhvatim vremena a trudim se da to bude što više mogu). Jeste li ih ikada vidjeli kako se smiju. Kako su vam zahvalni. Oni shvacaju da nisu kao drugi. Srame se toga. Radnosni su kada vide ka kose odnosite s njima, kako ih volite.

Ovo razmišljanje o djeci potaknuto je slikom koju sam jucer dobio na mail. Slikom dvaju malih najljepših andjela (hvala Bogu zdravih).

- 00:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.11.2007.

Evo ga! Još jedan

Potaknut naglim napadom depresije i neizdrživom željom za pisanjem odlucio sam da cu malo preurediti ovaj svoj kut interneta.

Depresija je prouzrocena samocom i ovim krajnje psihicki teskim poslom kojega obavljam.
E, da. Dajem otkaz! najvjerojatnije cu ga predati tamo 11.12.2007. Ako sve bude onako kako sam ja zamislio otkazni rok bi mi mogel završiti i prije Silvestrova. To bi cak bilo super jer me Jug pitao jesam li voljan raditi za docek? Hell yah!

Isto tako sam odlucio ukloniti postove sa ovoga svoga bloga i prebaciti ih na moj stari blog. Sve vam je linkano u boxu. U zadnjih par dana sam objavio par postova koji su bili više puta editirani, neki cak i izbrisani na zahtjev osoba o kojima se je radilo.
Blog na koji sam preselio stare stvari ce biti updejtan i sa novim postovima, pricama manje više. Odlucio sam svoj dar (ako ga uopce ima) za tragediju i dramu pretociti u nesto sto ce i netko drugi moci vidjeti! Planiram isto napisati neku pricu o Paganskim Bogovima gdje cu dosta razvezati radnju sa Jaga Babom (stara je do jaja).

Vracam se kuci. U Knin. Prihvacam sve poslove koji mi se ponude. Volio bih ponovno biti konobar. Tražim stan u najam.

Zaljubljen sam! U 3 osobe.
Jednu nesmijem imenovati zbog, pa ajmo reci i nje i sebe.

Druga je jedna jako simpaticna curica za koju je F.ova cmajka rekla kako nema ni sisa ni guzica! Pa sto onda gospodjo. Jeste li vidjeli smješak koji ima? Nedefiniranu boju njenih usana i prekrasne oci koje kao da mjenjaju boju iz zelene u smedju i obratno. Između ostaloga cini mi se da je ta osoba trenutno najvažnija za mene (poslje moje Cice i Jadre)

A treca je osoba Alan Ricman! Seljacinama koji nemaju pojma tko je on; Glumac koji je utjelovio lik Severusa Snapea u Harry PotterTM filmovima

Pozdrav Djudji, F-ovoj cmajki (nadam se da zna neletjeti na ovaj moj dio internete još uvijek) i mojoj Jospi aka duck (znaš da te volim) i mojoj Asicran

Dan!

- 04:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.11.2007.

Pokušaj, Isprika, Izjava, Priznanje

Pokušao sam prevesti pjesmu. Onako kako sam to nekada radio sa pjesmama. Preveo sam je! Izgubila je smisao. ne govori više o onome na što se ciljalo.
Uništio sam pjesmu! Prijevod sam zakopao. Duboko. Da ga više nitko ne vidi, nikada.

Sonata Arctica - Shy

Dobro sam. Bolje nego jucer. Jucer sam neke stavri rjesio. I mogu reci da mi je dosta jasnije. Objašnjeno je!
Shavacam koliko sam pogrješio. Godine su prošle, godine su za nama! Znaš N. ..? Dobra si ti osoba! Ispricavam se što sam te maltretirao. Necu više. Znam, jucer sam obecao kako ti se nevu nikada javiti više. Ali nemogu se toga odreci. Ipak mi je drago kada te cujem, kada znam da si dobro. Kada mi se javiš. Ne želim te još pustiti, niti te ikada želim zaboraviti. Bilo je ljijepih trenutaka, možda se i ne sjecaš. Neboj se, L zna moje želje i mišljenja. Laže li kada kaže da ne smeta? Javi se. Javiti cu ti se, ponekada, cisto da ti cujem glas. Hej pa možda se i vidjamo na ljeto. Ako si za? Volim te, Jabba!
(može li se u VIPnetu dobiti ispis SMS-ova s karaja 2001 - 10.2002?)

Dalje... Ostala je opet ona. Kako rece F-ova majka; nit sisa nit guzica. E ali ja sam vidio što vi gospodjo niste. Jeste li vidjeli one lijepe oci. Na trenutke smeđe pa onda opet zelene. Onu nedefiniranu boju njenih usana. Pjegice. Kako skrece pogled. Volim li je? Ne! Ocu li? Možda ne. Neznam! Stalo mi je do nje! Vidjemo se L. Cuvaj svoju crnu maskaru!

Majkacho! Mislim se, jeli moguce prijateljstvo između muškarca i žene? Odgovor je NE! Svaki muškarac koji mi kaže da grješim; sere. Svaka cura koja mi kaže da grješim; nezna!
Nama je u glavi kako bi te potegli! O tome mislimo. Ajme koliko i je puta to prošlo kroz glavu u onim vožnjama u autu. Kakove sam sve misli imao. Prijatelj? To možda ti misliš. Oceš li mi ikada dati? Pa... sada necu niti uzeti. Previše mi je do drugih stalo. Ljuti li te priznanje? Gle, Iako te nemogu imati onako kako sam ja to želio, rađe cu te imati kao "Prijatelja" nego da te nemam u svome životu nikako. Stalo mi je. Pozdrav i tebi (nije namjenjeno samo tebi nego i Kiki J., Maji, Tei)





- 20:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.11.2007.

STARA PRIJTELJICA AMARIS

Uparavo sam evo sada završio sa citanjem jednoga staroga bloga. Bloga koji je tu jako dugo, Skoro koliko i moj (mislim na onaj stari: fangornworld.blog.hr). I sjetio sam se nekih problema koji su me tada mucili. osjecaja koje sam imao u to doba. Osoba koje su mi obilježile život u to doba.
Sjecam se koliko nam je svima potreban netko tko bi nam pomogao!
Jesam bio sam depresivan. Ali to je depresija nekoga hajdemo reci tinejđerskoga oblika. Osjecaj koji nas muci kada neznam gdje bi sa sobom. Kada nas nitko ne razumije. Kada nam je potreban netko sa istim problemom, sa istim osjecasjima.
Osoba kao sto je ona bila ili je barem pisala da je takva nema puno. Divim joj se. I njenoj snazi. Ljubavi i požrtvovnosti. Divim se njenoj inspiraciji i njenim pjesmama! Upravo zato sam cjeli html kod njenoga bloga spremio u text doc. na D disku kako se nebi izgubio. On je meni nesto vrijedno. Sjecanje na moje djetinjstvo, koje nije bilo baš ugodno, vecinom nije bilo bas ugodno.

AMARIS - DJETE MJESECA

Oracion srecho sjecas li se nje?

Amaris, nadam se da je sve uredu i da si našla svoj pravi put. Pozdrav

- 14:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.09.2007.

Idemo Dalje!

Neki dan mi je jedan od kolega na poslu, nakon razgovora, odakle sam, kakav sam, zašto sam došao, zašto sam došao i kako sam došau u ovu firmu rekao:
Pa jebate, ti si to nekako... Avanturistički... Došao!

Malo sam razmislio o tim njegovim riječima! i možda i je tako, Možda i jesam došao avanturistički, možda i jesam došao na razmišljajući i srljajući glavom bez obzira! Ali takav sam! Takvoga sam duha i takav ću i ostati. Najveći je problem u tome što niti sam neznam što želim! Trenutno sam zadovoljan!
Sagledavši cijelu situaciju... Ništa mi nefali!
Gladan nisam, žedan nisam, imam se gdje i oprati, imam krevet i lijepo spavam! Obučen sam i odjeven!

Ali opet, kao i svakome čovijeku, ili barem večini čovjekova, fali mi društvo, fali mi ona moja ekipa, oni bezbrižni izlasci... To ništa nemože zamjeniti. To je jedna od osnovnih čovjekovih potreba!

Ja se i dalje držim one svoje da se ne želim vezati s ljudima u Splitu, da ne želim upadati u nekakva društva! Imam svoje prijatelje, ekipu koja me voli! Ne želim opet sve to izpočetka prolaziti. Bojim se ponovno proživljavati razočaranja kada shvatim da me je netko zajebao! A možda opet, to je sve sam dio života. Čovijek uči dok je god živ. A život, pun je uspona i padova.
Možda sam ja svojim nenadanim otkazom počeo doživljavati jedan pad, i tko zna koliko veliki pad! Mislim da doživljavam pad jer se trenutno tako osječam. Dosadno, samo, ponekada i tužno.
Oće li se, i kada ovaj pad pretvoriti u ponovni uspon? Svatko je od nas kovač svoje sreće! Što trebam napraviti da bih ponovno bio sretan?..

Ljudi moji, ja sam AVANTURIST!!! Nemojte me sputavati, moje želje, moji snovi, možda nikada neće biti ostvareni. Suočimo se sa činjenicama, večini nam se nikada nisu ostvarili snovi, večini nam se nikada nisu ostvarile želje.
I znate što?
Najverojatnije nikada i neće!
Bolno je koliko i zvući, ali opet istinito je! Zašto se onda tako grčevito borimo za time! Jer to su naše vodilje, prema tome težimo!
E pa ja sam uspio!
Ostvario sam san o odlasku iz roditeljskoga gnijezda. Punoga ljubavi i pažnje, punoga sreće i veselja. I neprođe niti minuta da ne pomislim na mamu i sestru, na dvije osobe koje sam ostavio za sobom, na majku za koju znam da misli dali sam gladan, dali mi šta treba? Ali opet tako punoga nekakve gorčine i tuge (otac). Punoga nerazumjevanja i sada osječam da je sve ono liijepo što je bilo među nama bio sam taj očinsko-sinovski odnos, za kojega bi on najradije da ga nema!
Zato je moja želja bila otići!
I otišao sam!
A sada, ostao sam bež želje, bez cilja. Valjda će nadoći s vremenom!!!
- 19:46 - Komentari (14) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.08.2007.

Evo ga... Neka bude novi post, i bi post

Nakon nekoga izvjesnoga vremena odlučio sam se i ja na novi post.
Sta, kako, gdje i kuda?

Svakako ljudovi moji svakako. Mnogo se stvari promjenilo i kod mene i kod vas. Samo možda za razliku od nekih ja sam još uvijek ostao s vremena na vrijeme jedan neozbiljni dječarac. Dijete kakvoga bi svatko od nas trebao imati u sebi. Jer zaboli nas, "djecu", kada vidimo kako se više namamo s kime "igrati" u našemu velikome "pješčaniku". Taj pješčanik nam postaje sve veći i veći. Ne zato što se on fizički povečava. Nego zato što sve manje ljudi zalazi u njega. Ponekada čak imam osječaj da sam u njemu sam. Osvrnem se oko sebe i nema nikoga. Zar smo toliko potonuli u brige i probleme koji nas muće. Zar smo stvarmno zaboravili na zadovoljstva koja sebi MORAMO priuštiti. Sada sigurno mislite: ma tko je on da nam govori o nečemu. ta zaista pitam se? Tko sam ja?
Trenutno sam samo jedan mladi 20-o godišnjak.
Mnogi od vas su već u dvadesetima imali obitelji jesu li ili nisu oni bili spremni na to. Mnogi od vas su u dvadesetima otišli od roditelja, od kuće, u želji za osamostaljenjem. Ali opet, mnogi od nas nisu. Nisu otišli iz roditeljskoga doma. Nisu našli zaposlenje. Imaju i više od 20, pa čak i po 22 godine. Zašto je tome tako pitam se? Dali se te osobe boje? Ako da, čega se boje? Dali se te ne cijene dovoljno? Ili su jednostavno samo liječine kojima se ništa neda! Upravo ovakvoga potonjega poznajem. I kažem vam, divim se njegovome stavu u životu, toj tvrdoglavoj upornosti da neradi ništa i nikada, osim naravno kada je tome primoran, ali onda i to radi preko kurca. Ali još više se u tome slučaju divim njegovim roditeljima, koji sve to samo mirno prate i dopuštaju takovo njegovo ponoašanje. Upravo ovih potonjih ima dosta u sredini, gradu, iz kojega sam otišao.
Zašto ja ovoliko serem?

Ja sam se odlučio prije godinu dana napraviti nešto u životu. Krenulo mi je nabolje. Našao sam posao odmah po završetku škole. Posao kao konobar u jednome od najpopularnijih gradskih kafića. Odnos s ljudnim je bio odličan. Odnos između mene i šefa je bio odličan, štoviše, ja sam mu se iz dana u dan divio sve više i više. Stekao sam neka nova prijateljstva, izgubio neka stara. Ali najviše što asm izgubio je bilo vrijeme koje sam imao da seigram u svome "pješčaniku". Možda upravo zato sada, iako radim, svo vrijeme izvan posla ostavljam za pješčanik, i s radošču iščekujem dan, dva kada ću otići u posjet ekipi u svoj stari pješčanik.
No da nastavim... Ekipa se stara počela raspadati. Jedan ja prijateljotišao raditi u Zagreb. Jedan je otišao na Bol pa nakon toga u Bjelovar. Ostali smo ja i moj Winettou. No sam on mi nije bio dovoljan. Jednog dana sam donio odluku da dajem otkaz na mjesto konobara u kafiću. Šefu sam rekao da je razlog novi posao kojega sam našao. Pa u jednu ruku i je bilo tako. Ali taj posao sam ja očekivao. Na kraju se ispostavilo da to treba čekati dosta dugo. Nema veze rekoh, odo ja na godišnji.
Ali ljudovi. Meni je samo nako par dana nezaposlenosti, postalo toliko dosadno da sam svisnuo od muke. Nisam više mogao čekati. Prijavio sam se za novi posao. Čekao 4 dana i javila mi se šefica. Dobio sam posao. No taj posao nije u mome gradu. Morao sam lijepo pokupiti svije prnjice i doseliti se ovamo u Split. Daleko od roditeljskoga doma, od manine kuhinje... Suočen sa novom sredinom i novim problemima. Postavio sam si pitanje, kako, kuda, gdje. Ali dosta puta sam si postavio i pitanje ZAŠTO?! Potpisao sam ugovor na četiri godine. Radim u jednoj zaštitarskoj tvrtci. Trenutno još idem na obuku pa dobijam poslove portira, ali jednom kada dobijem licencu, dobijam i svoju likaciju. Barem tako kažu. Plaćom sam zadovoljan, mada može biti i veća jer imam previše slobodnih dana. Ima malu garsonjericu kojom sam također zadovoljan. I pogledao sam oko sebe... rekoh, Pa,dragi moj, to ti je sada to! nemožeš nazad. Sada treba gurati naprijed. Uživati u onome što ti se dalje pruža. A ne živjeti u sječanju na ono što si nekada imao. Ono što zasigurno više nikada nećeš moći imati!!!

Počni živjeti svoj život!!!

Hvala.




- 11:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 27.07.2007.

Eto me nazad...

...Nakon skoro godinu dana. Naravno sada stariji nego nekada. Neki ljudi oko mene su me nagovarali da se nastavim izražavati na blogu.

Toliko stvari ima za reći. Toliko se stvari dogodilo. Mnogo ljudi i par poslova je već prošlo kroz dosadašnji život. Prvobitna ekipa se raspala. Svatko krenuo nekakovim svojim tokom. Ljudi misle na sebe. Naravno mnogi ljudi nisu bili spremni prihvatiti moju promjenu pa im je lakše bilo da se odmaknu od mene. Mnogi ljudovi od kojih to nebih ni očekivao su me počeli prihvatiti. Mnogo sam ljudi upoznao, na mnoge sam ostavio dobar dojam, ali isto tako na mnoge sam ostavio i negativan dojam. Moje stajalište o tome je da svatko ima pravo na svoje mišljenje. Normalno da se nesvidja svakome ono sto se svidja nekome drugome.

Sada bih samo rekao da tražim nekakovu posebnu inspiraciju koja bi me potakla da pišem dalje, da pišem nešto što bi mnogi smatrali dobrim, a isto tako i mnogi smatrali lošim.

Prvo treba vidjeti jesu li nekakovi ljudi koji su nekada davno bili ovdje još uvijek tu.

- 19:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 23.08.2006.

Da ne kažu da sam...

Evo da se i ja nakon nekoga dužega vremena javim ovim svojima koji me još uvijek s vremena na vrijeme vole pogledati i pročitati.

Kako da nakon dugoga vremena počnem. Evo me. Još uvijek živ. Još uvijek u Kninu. Počeo sam raditi. Tu i tamo odem na zajebanciju sa ekipom ali se to previše prorijedilo.

Skinio sam 20 kilograma sa svoga tijela. Da!!! sADA SAM NA 96! I idem na 80-85 kg. Prestao sam pušiti. Piti kavu i alkohol (popijem možda litru piva u cijelih mjesec dana). Jebiga mogu reći da živim odlićnim i zdravim životom. Počeo sam tražiti stan da odem od svojih. Pa dalje polako. Nego kako ste mi vi!!!
- 10:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 09.08.2006.

Novi projekt

Fantasy e-Zine
Fantasy Art
- 18:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 22.07.2006.

Evo me nazad!!!

Ma vratio se samo zato da vam nesto napišem. Ako itko ovo uopće i čita. Maja me pitala sinoć što ništa nepišem pa evo da ne sere više.

Bolest amo reći prošla. Iako još imam malo većih psihičkih posljedica. Mislim. ono, još uvijek mi je sve to na pameti i pazim se kao nikada do sada.

E i da... Ode sjutra kod stare u Selce u autokamp.
Ode se malo odmarati. Ipak sam zaslužio malo odmora. 4 jebene godine idem u Školu pa evo neka se malo i odmorim.

Pokušati ću si navući nekakvu dobru priću na pamet pa možda je i napišem i objavim.

- 10:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 23.06.2006.

Prića o jednome gradu (očima osobe koja istinski voli)

Probudio sam se dok je kiša padala. Pada već danima pa se nisam niti začudio što još uvijek pada. Odmah sam ustao i izašao u dnevni boravak. Samo sam se pojavio pred ljudima u donjem rublju. Tu su mi starci, kuma kod koje spavam i neka potpuno nepoznata žena. Jeli mi neugodno? Nije! A zašto? Zato što sam samo dijete. Mali sam još. Kuma me pitala bili htio otići sa njom do pekare. Odmah sam se obukao i bio spreman za pokret.
Izašli smo. Kiša je stala. Voda se slijeva niz nizbrdicu i uz rubove ceste. Radovi na infrastrukturi još nisu započeli. Sav sam sretan. U nekome novome gradu. Krenuli smo uzbrdo, desno, lijevo, desno. Izbili smo u nekakvu veliku ulicu.
"Ovo ti je glavna ulica!" reče mi. Samo sam ostajao impresiran i dalje sam uživao. Napajao oči ljepotom mokre ceste, gledao stabla u nekome ogromnome dvorištu preko puta ceste
"Što je ono tamao?" upitah
"To ti je vojarna" reče "Vojarna Kralj Zvonimir"
"Aha" potvrdih iako nisam znao što je to
Krenuli samo lijevo. U daljini na brdu između zgrada vidio sam dvorac. Ograđen velikim zidom. Unutar njegovih zidina stajala je velika bandera sa hrvatskom zastavom.
"A što je ono, a? šta je to?jeli, ono tamo na brdu" upitah uzbuđeno
"To je tvrđava. Najveća je u Hrvatskoj i jedna od najočvanijih na ovome području"
"Trđava, wow. A možemo li ići na Trđavu"
"Da otići ćemo kada bude lijepo vrijeme"
"Ajmo odma"
"A sada moramo po kruh, krumpir, salamu, margarin, paštetu, majonezu, kečap, i mnogo toga. Treba praviti ručak"
"Volio bi otići na trđavu" rastuženo ću" al' nema veze, amo mi u pekaru."
Tek što to rekoh već smo ulazili u pekaru. Osjetio sam miris kruha, kifla, peciva, pice, bureka sa sirom, pite od jabuka, krafni i ostalih stvarčica kakve se već drže po pekarama. Gotovo se iz svake pušilo. Bile su tako tople. Uskoro smo obavili kupovinu i vratili se kući.
"Mama, mama, ja idem na trđavu kada bidne sunce"
"Di?"
"Ma vidio je tvrđavu pa se malo uzbudio" reče kuma.
Kasnije sam još malo prošetao po gradu sa mamom koja je smireno odgovarala na sva moja pitanja. Nisam joj bio dosadan. To je uvijek govorila. Koliko god sam je ispitivao o nečemu uvijek je rekla da nisam dosadan.

(Evo sam izgubio inspiraciju i sjećanja. Kada se vrate nastaviti ću)
- 15:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.06.2006.

Stanje i nestanje...

Evo ga. Doživio sam i četvrtak. Osječam se super. Jedina jebada je što moram svaki dan ići mjeriti tlak kako bi mogao što kvalitetnije voditi dnevnik krvnoga tlaka. Dobio sam i nekakve Cilazil tablete od 1mg koje su stvarno dosta pomogle. Rezultati krvne slike pokazuju kako je kolesterol u zadanim granicama ali ukupan kolesterol mi je povećan zbog Triglicerida. Zbog tih tri(nečega) sam dobio obaveznu dijetu koju je napisalo Hrvatsko Društvo za Aterosklerozu. Ustvari nije dijeta toliko niti loša. samo što mi najveći dio obroka čini povrče. Ali ni od povrća nesmijem jesti sve.

Evo zabranjenoga voća i povrća: Krumpir (prženi, restani, pire, pomfrit), kukuruz, kikiriki. E avo smijem ali u mikroskopskim količinama: Krumpir(samo kuhani), riža, grah, grašak, mahune, bob, slanutak i leća.

E a sada vidi ovo: Od voča nesmijem jesti: Gržđe, banane, smaokve, grožđice, datulje, sušeno i kandirano voće, lješnjake, orase, bademe, sve vrste kompota sa šečerom, kokosov orah i slatko tropsko voće.

Piće: Nesmije se alkohol (Pivo, žestoko, vino) svi sokoci koji sadržavaju dodatni šečer, svi gazirani sokovi, kakao i čokolada.

A sada su slatkiši najjači. Nesmije se ama baš ništa. I u stupcu gdje piše Dozvoljeno ali u malim količinama kaže samo marmelada za dijebetičare. ( e kod ovoga me je prijatelj nasmijao do suza. Kada je pročitao kaže: Nu, jeba te Bog, a našta 'š ju namazat? Na kupus?)

Uglavnom ide mi. Prestao sam pušiti, Kavu više nepijem, normalno je da se od zelenoga osječam gladan ali i to će proći.
Cilj mi je doći do 100kg i onda se nečim nagraditi.

Živili

- 13:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.06.2006.

Sanje alarma... Nisam očekivao tako brzo...

Mislim ono naslov i sam ovako izgleda bez veze. No ipak sa daljnim tekstom ako budete citali sve ce doci na svoje.
Ma malo sam zaboravio na ovaj blog. Mislim ono od ponedjeljka mi nije ni do cega.

Nego evo ovako. Vamo u boxu imate mali opis mene. Opis tko sam ja. Da ali tamo nema par navadenih stvari koje su bitne za ovaj post. Nepiše da sam ja visok 178 cm i da imam 112kg. Da, to nepiše. Zašto ja to sada pišem na ovome mjestu. Nemam pojma. Imam nekakvu potrebu reći što mi se dogodilo. Možda i upozoriti one druge koji su kao ja, no znam da to upozorenje neće upaliti. Zašto neće? Pa jednostavno ljudima nije stalo do onoga što im drugi govore o njima. Uvijek misle ma daj to se meni neće desiti, ti samo sereš i takva i još tko zna kakva sranja. Ali morate znati da sam i ja isto bio takav. Da, da, i ja sam mislio kako mi svi drugi seru i samo pricaju gluposti sve do ponedjeljka. Zašto je taj ponedjeljak tako bitan. Pa desilo se nešto što je ukazalo na neke od zdravstvenih poteškoća - da tako nazovemo. Nešto što mi je promjenilo život. Evo sada vam isprićem ukratko što se desilo.

Vratio se ja u nedjelju navećer iz Grada, točnije došao iz kafića. Ono zajebancija i takve stvari. Tamo smo se Jug i ja dogovorili da ću doći sjutra ujutro pa zamjeniti Željka koji je sjebao nogu dok je silazio sa bine. Reko, nema problema. Poradi toga sam otišao ranije kući kako bi se probudio odmoran. Ono bila je nedjelja a ja popušio tjekom toga dana dvije kutije cigara, kao i cjeli tjedan, svaki dan prije toga. Ono dobio sam novac od Agencije Hiberno d.o.o. Knin. Isto tako popio taj dan kao i cijeli tjedan prije toga već 3-4 kavu u kafiću a isto tako i jedno 2-3 kod kuće. Da i kada sam došao kući vidim moj legli, spavaju. Sjednem upalim televizor i gledam nekakvo brašno na RTL Televiziji. Napravim si topli sendvić i napišem poruku staroj koja se isto sjutra rano diže da me probudi kada krene iz kuće. Stara me probudi u 4:39 ujutro. Mislim, ono, ajd nema veze. Napravim si ja još jedan topli sendvić i opet gledam neka sranja na televiziji. Došlo 7:25 i ja polako kao i svaki radni narod u mome gradu grem na posao. Prolazim pokraj ljudi, sa nekima se pozdravljam sa nekima ne. I tako dolazim do Caffea u kojemu trebam obaviti taj posao. Sjedam ti ja tako za šank i Željko nam pravi kave (sebi i meni), ono bolje mu je ali nemože hodati, došao je skuterom. Pijem ja tako tu kavicu i pušim svoje cigare. Dolazi Jug i Marina, malo se zajebavamo, sve prolazi bez ikakvih problema. Radim dobro, zadovoljan ja zadovoljan Željko. Eto ti dođe gospon Viktor na kavicu i ja mu je pravim, Malo se zajeba i reče da ću ja popiti tu kavu a njemu cu napraviti drugu. Cugim ja kavicu (a jaka u pičku materimu, toliko jaka da te duša boli) i polako pušim zadnju cigaru u kutiji. Poušio sam od 5:00 - 9:15 pola kutije cigara. Nikako ona kava neide. Kad me nešto pođe polako bockati u grudima. Mislim si nije to ništa. Bio sam i gore osječao. Izađem van poslužiti ljude kad bockanje se pojača. Lijeva mi je ruka utrnila. Ja se sasra i krenio u WC da se malo umijem, nikome ništa ne govorim. Kada sam ušao u WC nekakav osječaj me preplavi kao da je kubik krvi poletio u glavu, kao nekakva navala adrenalina u glavu. Nemogu opisati osječaj. Po cijelome tijelu trnci. Grč u vratu. Izađem ja van na terasu, dišem duboko. Bolje mi je. Evo ga opet ista stvar, pa opet pa opet i opet. E sad me stvarno vata prpa do jaja. Kako je Dado došao u međuvrmenu ima netko tko me može zamjeniti. Odlazim ja do Željka i govorim mu dao ode doktoru da mi nije dobro. Držim se za srce. Željko se sasra više nego ja i odvezao me na hitnu. Uleti ja tamo i neka me baba potpuno smireno pita šta je. Ja se derem SRCE JEBEM TI BOGA VIDIŠ DA MI NIJE DOBRO, a ona i dalje sva smirena ajde ti polako lezi ovamo opusti se. Ma kako da se opustim kada sam se sarao do jaja. Ali ajd ona mene na EKG kad ono ništa. Kaže da mi je sa srcem sve uredu. poslala me gore mome doktoru. Odem ja gore i gleda doktorica onaj EKG pa nije ni njoj jasno. Traži me simptome. Mene najviše jebe onaj grč u vratu i oni rnci u ruci i bockanje u srcu. Kaže ona ma nije to ništa. Ajd mjerni mi šečer, ništa. Šečer ormalan, ajmo tlak veli ona. Dam ja ruku, teta odmjeri i kaže tlak je. Imam visok tlak do jaja. Ja njoj " pa koliki" a ona " 162/105" a gornja granica normale je reče mi nigedje oko 140/85-90. e jebiga, sad ja njoj I šta je to sada.
Opet ona meni prodike o težini o djetama o tome što se smije, što se nesmije kada se smije kada se nesmije i dade mi uputnicu za vaditi krv, ne zbog simptoma nego zato što nisam dolazio 2,5 godine kod doktora. E sada nemogu otici vaditi krv jer lab više neradi. Ode ja ponovno do kafića po mobitel i željko me kući odveze. I na putu do kafića sam onakav isti nalet osjetio još jednom. Krv sam vadio tek u srijedu a rezultate uzeo u petak. U srijedu sam bio dobro pa sam i radio od 9 - 13:45 mjesto Željka. A ove dane provodim kod kuće, izlazim samo navećer i to ne dugo jer opet imam one nazovimo simptome neznam čega. Pa sam kući do 22 što je nemoguče za mene. Od ponedjeljka sam na salatama, jogurtima i nemasnoj hrani. Kruh sam prvi puta jeo danas. Sjutra idem doktoru na ponovno mjerenje tlaka i da mi očita rezultate krvne analize (rezultati sami po sebi nisu loši). I ode ga jebat zbog ovih simptoma jer se nemogu normano ponašati zbog njiih. Jebu me do boli. Ajte živili mi.

I pazite se. Svima bih preporučio da odu mjeriti tlak. Nizak tlak nije opasan ali zna biti dosta neugodan i lagano ga je povisiti. Visko tlak je zajeban jer može prouzročiti srčani i moždani udar. E moždani je ono što me brine. Ti naleti u glavu. to me zanima što je. MOŽDANI, MOŽDANI ETO MENE AMO.
Čujemo se and I'll keep you updated
- 13:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.06.2006.

Kninski anderground od 1981 - 1995 ( part II )

Nastavak zadnjega posta. Prvi dio priće o Kninskoj sceni imate u arhivi postova

TRI DRUGARA

Ovaj bend je postojao od srpnja 1989. do prosinca 1990. godine. Prvo su u bendu bila tri drugara; Jelas, Ivica i Marko i svirka je bila pod utjecajem Machine Guna. A onda su im se kasnije priključile i sestre Josipa i Antonija Bumber, pa je i sam glazbeni izraz dobio na svježini. Kako Ivica kaze, svirka sa Bumberkama je neodoljivo podsjećala na "My bloody valentine" . Uz SIMP, jedini kninski bend sa ženskim vokalima.

Postava: Josipa Bumber- vokal/ Ivica Šimić- gitara/Marko Čačić- bas/Predrag Jelovina Jelas- bubnjevi/Antonija Bumber- vokal i klavijature

MPB (Midnight porno band)

Bend je postojao od ožujka do srpnja 1991. godine, a svirka je bila fuzija garažnog rocka i utjecaja Joy Divisiona. Vlasnici kasnije kninske r'n'r himne "Dim". Spomenuta pjesma je prvi put zabilježena na ovom snimku. Prvi Jelasov vokalni izlet. Urlikom "Gizi!", potvrdio je svoje mjesto u gradskoj legendi...

Postava: Predrag Jelovina Jelas, vokal/ Ivica Šimič, gitara/Aleksandar Tutus, bas/ Aleksandar Markoš Muki, bubnjevi

THE SCHORUP

Bend "The Schorup" postojao je neprekidno, od 1988 do 1995. Kroz bend su u raznim fazama prošli skoro svi značajniji gradski mulci mlađe generacije. Od Davora Biserka, Mufe i Kelje, do Bore Matijasa i Cede Milinovica "Balije" koji je u Knin kasnije doselio iz Zagreba.

Članovi grupe The Schorup su bili muzičari koji to nisu. Njihova je misija bila sjajna zajebancija, za svoj gušt i za gušt publike, ekscentrični načini ponašanja prema instrumentima, /pogubno korištenje trzalica "made in TVIK" a npr./, pa unistavanje istih, a tudih /sviranje bas gitare palicom za bubnjeve i dovođenja do pucanja najdeblje bas žice/ i naravno, nerviranje organizatora svirki.

Česti gosti na vokalima bili su Čimo "mladi"(Mici) i "stariji" (Vojo). Apsolutna i neponovljiva sprdačina! Najavangardniji kninski bend svih vremena! Totalna buka! Pitro je na primjer, svoje tekstove zaštitio na 90 milijuna njemačkih maraka!. Na kraju, doživjeli da sviraju i u bivsšm beogradskom klubu "St. James"

Po dolasku u Srbiju, "napravili" jos tri pjesme: "Tutanj", "Dje su tvoji" i "Kupe li još?" Na žalost, nikad zabilježene. Kao i njihov najveći hit iz rane faze, pjesma "9" (Ali, evo za nostalgičare, ekskluzivno tekst pjesme: 1,2,3,4,5,6,7,8,9,9,9,9...)

Posljednja postava: Dalibor Olujić- Nipper, vokal/Neven Biserko- Benko, gitara/Boro Matijaš- Bas/Pitro, bubnjevi

DŽO PROTIV VULKANA

Bend je oformio Šerpa, čovjek koji je sobom iz Šibenika donio i miris regea i Detroitskog garažnog krljanja (industrijski grad na vodi, jebi ga. Mislim, Šibenik...) Svirka benda je bila na tragu Machine Gun i The Stooges. Normalno, jer je u bendu svirao i Baja Bosanac iz Machine Gun.

Spomenuta pjesma (koja, kako kaze Škare, "baca" na "Waiting for the man" od Velvet Underground iako nema nikakve veze ni dodirnih točaka sa istom), Ostavština je MG. Ovaj je bend još postojao i pod paralelnim imenom "Pačenici i Vatrena voda blues band". Svirali od 1993- 95. godine.

Postava: Dejan Batak- vokal/Mico Macura Šerpa- gitara/Baja Bosanac- bas/Dragan Brkić- bubnjevi

ŠIFRA BLAGOJE

Bend Šifra Blagoje postojao je pod tim imenom od 1992- 1995. godine. Zapravo je neformalni nastavak grupe MPB. Prethodno se zvali Noisemakers, a ime Šifra Blagoje nastalo je po najalternativnijem i najekstravagantnijem kninskom malonogometnom klubu svih vremena, ciji su igraci bili i sami članovi benda.

Inspiracija za ime je Blagoje, jedna od kninskih legendi. Ime je znacilo šifru pri pojavljivanju za kupovinu vinčine u konobi kod Blagojeve matere. U originalnoj postavi svirali su i Dragan Skundrić Čave- gitara i Dejan Koluvija Kole- bas. Prenjeli novim generacijama legendu o Giziju. Uzori: Partibrejkersi, Ramonsi, Stonsi.

Posljednja postava: Predrag Jelovina- vokal/Saša Cvijanović Kebra- gitara/Dejan Medaković Medo- bas/Aleksandar Markoš Muki- bubnjevi

Evo završetak i drugoga djela o Kninskoj sceni nekada. Sljedeći post je na temu o NNC-a, festivala koji se u Kninu održava već 6 godina a s ovom godinom i 7 puta. Festival je u dva svoja pojavljivanja zahvatio i Šibenik, Drniš i Kistanje zajedno sa Kninom kao središnjim mjestom.

- 19:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 31.05.2006.

Kninski anderground od 1981 - 1995 ( part I )

Da, dobro ste pročitali. Govorim o Kninskoj sceni. Za one koji ne znaju Knin je imao a još uvijek i ima jednu od kvalitetnijih urbanih scena u Hrvatskoj.

Kako sam ja došao do toga da pišem o Kninskoj sceni. Pa eto pod raznim okolnostima ja sam u Kninu postao netko za koga se misli da se kuži u glazbu i urbanističku scenu. Pa ajd ako je tako neka tako i bude. No ipak sam Kninsku scenu upoznao tek prije nekih par mjeseci kada sam slučajno pokrenuo temu o starim kninskim bendovima. Normalno tema je pokrenuta u Caffe Baru A3. Pokrenuta je kada je došao Jelas amerikanac na kratki posjet iz Chicaga. Ustvari cijela ta prica sa Jelasovim kratkim posjetom kasnije je ispala apsurdna jer je Jelas ostao 5 mjeseci ovdje u Kninu. A čovjeka svladala nostalgija pa nije mogao otići. Čak je u ima starih vremena nastupio sa Kninskim bendom VŠO (Višekuće Šimića Ograda) U Dubrovačkome klubu mladih Orlando gdje je imao jedan od najboljih performansa te cijele većeri, pa čak i jedan od najboljih koncerata svoga života kako je rekao po povratku u Knin. Priča je krenula kako postoje i drugi stari bendovi osim Džepa. Jako sam se iznenadio kada sam došao u posjed nekih od radova tih bendova. Do tada smo mogli čuti samo Todor Todora i Džep. Odmah sam počeo voljeti tu kulturu i sve što se je u Kninu nekada događalo. Sada smo svi mi kninjani ovijeni velom socijalnih slučajeva i socijealne nemoči koja je u stvarnosti preuveličana. Niti smo išta bolji niti išta gori od svih drugih hrvatskih gradova. No to je ipak tema o kojoj ću prićati drugi puta. Pa evo da i napišem nešto o svim tim bendovima koje je Knin izrodio.


Sav sljedeće navedeni sadržaj imate na linku

Kratak pregled bendova koji su radili vlastite stvari.

JA

Preteca Krcme kod Djure Seljaka. Postojali 1981. godine. Svirali pjesme koje je napisao Damir Vujcic i Goran Knezevic, dakle, vlastiti autorski rad.

Postava: Damir Vujcic-gitara, glas, Goran Knezevic-gitara,glas, Aljosa Petojevic-bas, Nikica Kukolj-bubnjevi.

KRČMA KOD DJURE SELJAKA


KKDjS je jedan od prvih kninskih bendova koji je radio vlastite stvari i prvi bend koji je probio okvire lokalne scene. Bili su izuzetno kvalitetan i progresivan bend, kninski odgovor na Novi val. Slušani u Zagrebu i Splitu gdje su u to vrijeme uživali "kultni" status. Izašla recenzija demo snimka u "Poletu" i interview na Radio Splitu.

Interesantno, tada je recenzija KKDJS bila puno bolje ocjenjena od recenzije Plavog orkestra. KKDjS su postojali od 1982- 1985. godine. Kasnije je Truba svirao u splitskim Djavolima. Sto kaze frontmen Gogi, pravi ljudi, u pravo vrijeme, ali na pogresnom mjestu. Interesantno, u KKDjS je u pocetku svirao i Lenko.

Postava: Goran Knezevic, glas i gitara/Aco Bjedov Cimbre- bas/Igor Kmetic "Truba"- saksofon/Nikita Opacic- bubnjevi

TODOR TODOR

Po mnogima, Todor Todor je najkvalitetniji gradski bend svih vremena. Na žalost, kao i KKDjS, ne shvaćeni dovoljno... Jebi ga, usud provincije. Po legendi, ime benda je predstavljalo parodiju na tada aktualne Duran Duran. Kao, London ima njih i Simona Le Bona, a Knin Todor Todor i Dadu Došena... Bend je postojao tek nekoliko godina. Ali, dovoljno za legendu.

Pjesmu Luda, jedan od njihovih najvecih aranzerskih poduhvata kasnije svirali i Sifra Blagoje, a nova postava Dzepa je uvrstila na svoj jedini objavljeni album Novi dani... Na istom albumu Džepa, našli su se jos i Starac i Heroji. Ova verzija Heroja je upravo sa pomenutog albuma...

Postava benda: Dalibor Došen- vokal/ Aleksandar Bjedov Čimbre- gitara/Misko Rimac- gitara/Boban Grcić- bas/ Nikita Opačić - bubnjevi

DŽEP



Krajem osamdesetih u gradu je vladala velika fama oko toga, ko je bolji, Machine Gun ili Dzep. Jer, nakon Todor Todora ova dva benda su bila svjeze potrebna krv koja ce ispricati gradsku pricu van nase male uspavane doline. Grupi Dzep to je poslo za rukom zahvaljujuci kvalitetu, ali i upornosti tekstopisca i idejnog vode grupe Srdjana Coke da isfura citavu pricu.

Trud i talenat su se na kraju isplatili- usljedila je serija recenzija po eminentnim ex YU muzickim casopisima, pa gostovanja na Radio Zagrebu i nastup na tada kultnoj emisiji za neafirmirane bendove, Demo X, te cesta emitovanja na Radio Kninu, Omladinskom Radio Sarajevu, a Radiju 202 iz Beograda Dzep je dugo boravio na Demo Top listi. Bend je u tom periodu po rijecima poznatog rok kriticara Baneta Loknera iz Beograda, svirao "cvrsti power pop".

A ime benda najbolje je opisao Srdjan: "I kad su nam dzepovi bili prazni, uvijek su bili puni. Bili su puni rokenrola". Ma sta god to da znacilo. Inace, mnogi su ime ovog benda krstili i sa "Dzep" Tih godina, mladi i zaneseni, predstavljali su i najromanticniji kninski bend. Harizmaticni frontmen Marko Anic Mare, predstavljao je smrt za tinejdzerke. Ova postava grupe Dzep postojala je od 1988 do 1991. godine. I bila je na korak od slave. Ali...(po fudbalski: stativa!)

Tadasnja postava: Marko Anic- Mare, vokal, gitara/ Goran Kukic, bas/Ozren Cimbur- klavijature/Jug Ramljak- bubnjevi/ Srdjan Coko- tekstopisac




A onda je prica dobila svoj nastavak. Srdjan Coko, Dusko Pasic i Jug Ramljak, preostali clanovi originalne postave, nakon tri godine pauze prouzrokovane ratom, pocetkom 1994. godine ponovo ozivljavaju grupu, u potpuno novoj postavi, sa potpuno novim i cvrscim muzickim izrazom. Prakticki, Dzep je bio jedini bend koji je u to, za rokenrol suludo vrijeme imao siri odjek u javnosti, a da nije svirao "patriotski" rok. Za sta je trebalo imati muda, u svakom slucaju...

Pjesma "Gledas me" je sa posthumno izdatog albuma "Novi dani", objavljenog za LVO Records iz Beograda, 1996. godine. Spot za istu pjesmu se vrtio i na TV Politici, thanx to Pukiju (www.kninskirjecnik.com) koji je tada progurao "kninsku stvar" malo sire u javnost. Nova postava Dzepa mogla se jos nazvati i nova varijanta Todor Todora (Dado i Cimbre, udarni mehanizam benda, plus ozivljene tri njihove najznacajnije pjesme Luda, Heroji i Starac)

Album "Novi dani" grupe Dzep zapravo, predstavlja i prvi i jedini kninski "tribute" album (stare stvari prijeratnog Dzepa u novom ruhu, nove stvari nove postave i obrade Todor Todora.

Posljednja postava: Dalibor Dosen- vokal/ Aleksandar Bjedov Cimbre- gitara/Branko Radan- gitara/Dejan Vidovic- bas/Jug Ramljak- bubnjevi

MACHINE GUN

Kasetno izdanje "Put za Nakovo" grupe Machine Gun je inace, prvi rokenrol album ikad objavljen u Kninu. Beskompromisna, prljava razbijacina od svirke, sa sjajnom ulicnom lirikom. Prava urbana ploca. Machine Gun su postojali od 1988. do 1991. godine. Iza sebe su digli prasinu koja se jos i dan danas osjeca kod prezivjelih frikova aktivnih na sceni toga doba. Zdenko Franjic, vlasnik pomenute etikete, nedavno je "Put za Nakovo" reizdao i na CD u..

Machine Gun su imali i jos jedno kasetno izdanje sa obradama standarda iz sezdesetih, takoder objavljeno za etiketu "Slusaj najglasnije". Zajedno sa Majkama, svirali nekoliko puta u Zagrebu i u beogradskoj "Akademiji". Magazin "Ritam" iz Beograda je u kasnijoj rekapitualciji garaznog zvuka ex YU, "Put za Nakovo" uvrstio medu dvadeset najznacajnijih rokenrol izdanja svih vremena...

Pjesme sa tog izdanja Osjeti noc, Trazim te i Dva dana uvrstene su i na kultnu kompilaciju "Bombardiranje New Yorka" iz 89. godine, nakon Paket aranzmana, jednu od najvaznijih kompilacija ex Yu rokenrola. Machine Gun su bend koji se i dan danas rado slusa. Kako je Baja Bosanac jednom prilikom objasnio, ime benda je inspirisano Hendrixovom pjesmom "Machine Gun".

Postava: Aleksandar Ardalic Lenko- gitara i vokal/ Goran Simic alias Baja Bosanac- bas/Srecko Kmetic- bubnjevi

Neke od pjesama ovih ali i drugih starijih te novijih Kninskih bendova možete skinuti na Huknetu . Ovo je samo prvi dio od III koliko ih planiram napisati ili copypasteati.

- 18:02 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ljubav, ...ili ipak... Kako možeš?...

Ovu priću napisao je Jim Wilis sa željom da se širi. Ovdje ja sam samo glasnik

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?"
- ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh.
Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa.
Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest.
Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući.
Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera.
Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio.
Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je.
Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke.
Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj.
Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos.
Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove,
a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu.
Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu.
Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene.
Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca.
Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj.
Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje.
Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe.
Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom".
Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled.
Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima.
Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!"
A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo.
Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac.
Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok.
Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?"
U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze.
Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit.
Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasiti.
Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala.
Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe.
Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem.
Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja.
Zatočeniku ljubavi istekli su dani.
Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju.
Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja.
Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz.
Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina.
Stručno je stavila iglu u moju venu.
Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?"
Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti".
Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog.
I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj.
Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu.
Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek.
Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti
- 11:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 30.05.2006.

Evo mene

Evo sada sam sjeo, zapalio cigaru i povikao prvi guc kave.

Nakon godinu dvije pisanja bloga odlućio sam se prije 4 mjeseca potpuno povući iz blogosfere. No nekako me je želja za pisanjem nećega što će vidjeti i netko drugi osim mene.

Ali ovaj puta sam odlučio pisati nešto čime ću i ja a i drugi biti zadovoljni. Sve do sada moji su postovi bili u nekakvome crnome tonu. Sve u điru kako je život u kurcu i kako je sve crno. Ustvari to je stvar koja zavisi od osobe do osobe i od trenutka do trenutka. Imam ideju i želju za pisati blog. Kakav će biti i kako će ga drugi primiti to je samo stvar vremena.

Mogu samo reći da će na blogu biti dosta puta spomenut grad u kojemu živim i događanja koja se u gradu događaju.
Naravno i puno ću puta spomenuti i Caffe Bar "A3" (nikakve veze nema sa Audi automobilima) i ljude u njemu a posebno njegovoga gazdu pa i jednoga od najboljih ljudi na ovome svijetu.
Biti će tu i prića o meni i mojim prijateljima i našim dogodovštinama.


Tko sam ustvari ja?
Ja sam jedan obićan čovjek. Živim u Kninu i ne dopuštam predrasude o njemu. Otvoreno serem po svakome tko tvrdi kako je Knin jedan od najugroženijih gradova u Hrvatskoj. Normalna stvar je da se već sada moglo zakljućiti kako volim Knin. U Kninu živim od 1997 godine. Ovamo sam se doselio iz nekakve seljundre blizu Vinkovaca. Iako u Kninnu živim samo 9 godina imam osjećej da sam tu oduvijek. Ma kao da sam bio tu i prije nego sam se rodio. Upoznavanjeo odrđenih ljudi i odlaskom na određena mjesta upoznao sam ustvari kulturu i urbanost pravoga življenja u Kninu. Ustvari o samome Kninu ću pisati neki drugi puta. Ustavri to ce biti već moj sljedeći post.
Di sam ono stao... Ah da...
Upisao sam srednju školu Kralj Zvonimr Knin smjer Tehničar za vozila i vozna sredstva. I tek sam u 3 razredu shvatio da sam kompletno falio zanimanje. Mislio sam odmah nakon srednje škole ići na filozofski fakultet (engleski jezik, povjest umjetnosti i geografija) ali ovako sada uzimam si godinu dvije slobodno pa da razmislim i ustvari vidim dali mi je išta od ovoga moguće upisati.
Slobodno vrijeme provodim ispijajući enormne kolićine kave u Caffe Baru A3 ili kako mi popularno zovemo u Juga (ustvari pitanje je dali itko kaže A3). Uživanja sa prijateljima, surfanje netom u potrazi za vjestima iz znanosti i tehnologiji, slušajući i uživajući u glazbi (gothic, black i doom metal. Naravno može gotovo i svaka vrsta metala dobro proći. I nisam konzerva nego mogu uživati u svim vrstama muzike) i njenim downloadanjem s neta ( ovo trenutno skidam). Uživam u filmovima i crtićima. Veliki sam filmofil i imam besplatan ulazak u kino. Čitam mnoge blogove ali ne ostavljam komentare. Neda mi se nekako mislim da moje mišljenje nije važno ili je netko već rekao ono što ja mislim pa nema potrebe da se 2 puta navodi ista stvar.
Osoba sam kojoj nije pretjerano stalo do nečijega drugoga mišljenja nego ono što naumim u večini slučajeva tako i napravim. Što više reći. Mislim da sam rekao dovoljno. Ako nekoga nešto posebno zanima neka pita.

Neki drugi puta i navedem zašto ovaj blog ima ovako morbidan url. Za sada sam završio.

Hvala
- 21:01 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>